MANASTIR SIĆEVO

Prvobitnu crkvu podigao je početkom 14. v. kralj Milutin i nalazila se nešto niže, na obali Nišave. Turci su je često palili i harali, pa je premeštena na sadašnje, manje pristupačno mesto. Legenda govori da je crkva "preletela" sa jednog na drugo mesto. Natpis iznad ulaza u naos potvrđuje da je sada postojeći hram podignut iz osnova 1646. g. i da su ga braća Simon i Živko preneli na ruke, kamen po kamen. Ktitor je bio izvesni Veselin o kome nema više podataka. Turci su i novi manastir pustošili. Obnovio ga je 1875. g. pop Petar. Za vreme I sv. rata opet je stradao. Poslednja veća obnova urađena je 1921. g. zalaganjem igumana Porfirija sa bratstvom.
Manastir je jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom na istočnoj i pripratom na zapadnoj strani. Zidana je lomljenim kamenom i opekom.

Hram je oslikan odmah po završetku 1646. g. Dosta dobro očuvan i lep živopis radio je Grk Gaznadra. Isti živopis obnovio je 1921. g. ikonopisac Vasilije Rudanovski. Hramom dominira ciklus fresaka posvećenih Bogorodičinim praznicima: Rođenju, Uspenju i drugim. Vrlo je interesantna freska "Bogorodica Istočnik živonosni" koja je inače veoma retka. Siromašan kolorit sićevačkog slikarstva nadoknađen je izuzetnim crtežom koji pak sa svoje strane nije nametljiv. U osnovi, freskoslikarstvo Presvete Bogorodice zasniva se na tradiciji živopisa Srbije od 14. pa sve do kraja 16. veka. Ovo je jedan od retkih manastira u Niškoj Eparhiji koji je u celosti sačuvan uprkos Turskoj okupaciji.
Stari ikonostas je spaljen, postojeći su oslikali ruski majstori 1928. g. o čemu svedoči sačuvani zapis.

U kapeli se čuva lepi, velika ikona Krunisanje Bogorodice iz 19. veka, koju su Rusi doneli iz svoje domovine. Ova ikona je veoma cenjena od vernika u okolini i pripisuju joj se čudotvorna svojstva.
Pored crkve se nalazi izvor čija voda po narodnom verovanju ima isceliteljsku moć.

Igumanija Justina
Monahinje: Tatijana, Efimija, Marina i Evgenija
(tel. 018/771-092)
Adresa: 1811 Sićevo.